Enteralna prehrana

Enteralna prehrana jest unos hrane i/ili komercijalnih nutritivnih otopina u želudac, 

dvanaesnik ili jejunum, i to najčešće pomoću hranidbenih sondi. Na evropskom 

tržištu postoji oko 150 enteralnih pripravaka, a na listi Hrvatskog zavoda za 

zdravstveno osiguranje je njih 19. Enteralni pripravci klasificiraju se prema raznim 

kriterijima, a najčešće prema kemijskom sastavu pripravaka, dakle količini i vrsti 

prisutnih molekula i supstrata. Pripravci koji sadrže veći broj molekula, te koje sadrže 

tvari manje molekularne mase, imaju veću osmolarnost pa češće uzrokuju neželjene 

nuspojave kao što je osmotski proljev.

Domaći pripravci za enteralnu prehranu

Pripravci iz “kućne radinosti” su prirodna hrana samljevena u mikseru, koja se koristi 

kao enteralna hrana. Nedostatak ovih domaćih pripravaka je u tome što im se ne 

može točno odrediti vrsta i količina pojedinih sastojaka, češće su izloženi bakterijskoj 

kontaminaciji, češće uzrokuju grčeve i proljeve, a ponekad ih je teško primjenjivati 

kroz hranidbene sonde (sonde manjeg promjera češće se začepe).

Polimerni pripravci

Sadrže dušik u obliku intaktnih proteina, ugljikohidrate u obliku polimera glukoze, 

a lipide kao dugolančane trigliceride ili kombinaciju dugolančanih i srednjolančanih 

triglicerida. Također sadrže standardizirane količine minerala, oligoelemenata i 

vitamina. Ne sadrže laktozu i gluten. Osmolarnost polimernih pripravaka je oko 300 

mOsmol/l, većinom imaju kalorijsku vrijednost od 1 kcal/ml,te koncentraciju dušika 5-

7 g/1000 ml, no ima i onih s većom kalorijskom vrijednošću i većim udjelom dušika. 

Polimerni pripraci imaju niži postotak nuspojava od domaćih pripravaka, pacijenti ih 

dobro podnose, proizvode se u različitim okusima tako da su pogodne i za unos na 

usta, a cijena im se kreće od jednog do dva eura po bočici.

Oligomerni ili semielementarni pripravci

Sadrže proteine u hidroliziranom obliku (di- i tripeptidi, dulji peptidi i slobodne 

aminokiseline), ugljikohidrate u obliku parcijalno hidroliziranih maltodekstrina škroba, 

jednostavnih šećera, polimera glukoze ili škroba, te masti u obliku dugolančanih 

triglicerida ili pak kombinacija dugolančanih i srednjolančanih triglicerida. Udio masti 

kao energenta u ovim je pripravcima 5-20% svih unesenih kalorija. Oligomerni 

pripravci također sadrže minerale, vitamine i oligoelemente, a ne sadrže gluten i 

laktozu.

Oligomerni pripravci znatno su skuplji od polimernih, iako nisu značajno bolji od 

njih. Indicirani su kod pacijenata s alergijama na hranu, kod maldigestije, egzokrine 

pankreatične insuficijencije, sindroma kratkog crijeva, upalnih bolesti crijeva i 

intestinalnih fistula.

Monomerni ili elementarni pripravci

Sadrže aminokiseline, monosaharide, disaharide, minimalne količine masti 

(srednjolančani trigliceridi i esencijalne masne kiseline) koje čine manje od 3% 

kalorijskog udjela, te neznatne količine natrija i kalija. Teoretski za resorpciju 

elementarnih pripravaka nisu potrebni probavni enzimi, što bi ih činilo idealnom 

hranom u teškim malapsorpcijama, sindromu kratkog crijeva, kroničnom pankreatitisu 

i drugim sličnim stanjima. Zbog slobodnih aminokiselina su veoma neukusni. Često 

uzrokuju nuspojave, prvenstveno proljev zbog hiperosmolarnosti (500-900 mOsmol/

l), te stoga čak do 40% pacijenata prekida uzimanje ovih pripravaka.

Modularni pripravci ili enteralni pripravci

Pripremaju u bolnicama miješanjem zasebnih otopina makronutrijenata u željenim 

omjerima kako bi se zadovoljile posebne nutritivne potrebe. Takve posebne potrebe 

javljaju se kod disfunkcije organa, potrebe smanjenog unosa tekućine, dijabetesa 

melitusa, zatajenja pojedinih organa (bubrega, pluća, jetre, srca), te poremećaja 

razina elektrolita.

Specijalni pripravci

To su polimerni pripravci navodno prilagođeni potrebama u posebnim patološkim 

stanjima kao što su nasljedni metabolički poremećaji ili disfunkcije pojedinih organa, 

poput portalne encefalopatije, akutne i kronične bubrežne insuficijencije, kronične 

opstruktivne bolesti pluća i intolerancije glukoze. Međutim, nema jasnih znanstvenih 

dokaza koji bi opravdali široku primjenu ovih pripravaka.

Izvor: 

Enteralna prehrana u kliničkoj praksi i primjena kod anoreksije nervoze